Vojni analitičar Marinko Ogorec analizirao je vojnu snagu Mađarske i Srbije, stanje hrvatskih oružanih snaga, kao i situaciju u Bosni i Hercegovini.
Ogorec kaže da Hrvatska posebno treba da prati dvije susjedne zemlje – Srbiju i Mađarsku, koje se intenzivno naoružavaju. „Mađarski premijer Viktor Orbán već nekoliko puta (za dijelove hrvatskog teritorija op.a) jasno je pokazao određene apetite svojim poznatim šalovima i kartama. To treba tretirati kao ozbiljnu stvar. Političar i državnik njegovog ranga ne bi smio sebi to olako dopustiti”, kaže Ogorec za RTL Danas. Ogorec smatra da Mađari imaju čvrstu i dobro organiziranu vojsku. Imajući u vidu da Mađarska zapravo nije bila vojno aktivna još od Drugog svjetskog rata, pa je po toj logici Hrvatska možda korak ili dva ispred kad je Hrvatska spremnija za Domovinski rat, pita se s tim u vezi ukazuje na detalj koji bi u prvi mah mogao izmaći mimo radara: „Svi ti ljudi koji imaju ratno iskustvo u Domovinskom ratu, sada su stariji i ne mogu ratovati. Tako da to iskustvo možemo ostaviti po strani jer se danas više ne primjenjuje na isti način. S druge strane, Mađarska ima uravnotežene oružane snage. Hrvatska nije dovoljno konsolidirana u ozbiljnom segmentu – protuzračnoj obrani – a to je struktura koja je možda i najvažnija u modernim sukobima.”
Time je otvorio novu temu – protivvazdušnu odbranu, koju je Srbija dosta pokrenula u poslednje vreme. „Srbija ima PVO sisteme za male i srednje visine, pa čak i u određenom segmentu za veće visine. Pitanje je koliko su integrisani, jer su različiti sistemi – kineski, domaći, ruski, pa i francuski. Problem je da se sve to uvede u jedan integrisani PVO sistem. Nisam siguran koliko je to kod njih moguće, ali ovi sistemi postoje. Iako Srbija ima sisteme protivvazdušne odbrane iz različitih zemalja, što može biti veliko opterećenje u operativnom smislu, Hrvatska, s druge strane, nema takvu protivvazdušnu odbranu osim sistema na malim visinama. Upoređujući vojnu spremnost Hrvatske i Srbije, Ogorec kaže: “Srbija trenutno ima više tehnologije, veće oružane snage i veću vojnu proizvodnju. Što se tiče borbene motivacije, želim vjerovati da je naša motivacija i dalje jaka kao što je bila 90-ih godina.”
FOTO: Goran Mehkek / CROPIX/Vojna parada 2025. u Zagrebu
‘Naša teritorija je prelepa, prebogata i lepa i uvek je bila interesantna našim komšijama’
Ovo je otvorilo pitanje još jednog susjeda – Bosne i Hercegovine. Pored stalne prijetnje i poziva na otcjepljenje Republike Srpske, pitali smo kolika je opasnost od potencijalnih terorističkih ćelija, posebno u svjetlu napada na Iran. “Bosna i Hercegovina je opterećena vlastitim problemima. Ima mnogo unutrašnjih pitanja koje mora riješiti. Terorizam je moguć bilo gdje i svuda. Vidimo da je značajan broj migranata došao u Evropu iz zemalja zahvaćenih ratovima. Šengenski prostor je porozan, a terorizam ne poznaje granice. Nisam siguran da u zapadnoj Evropi već ima više ćelija nego što ih ima terorističkih ćelija.”
Strateško povezivanje s njemačkom kompanijom: Hrvatska obrambena kompanija ulazi u svjetsku vojnu elitu
U razgovoru je proširio temu na Italiju, za koju kaže da je naša obala oduvijek bila zanimljiva i tim susjedima. “Hrvatski je u interesu imati jake, kvalitetne i dobro opremljene oružane snage. Naš teritorij je lijep, bogat i lijep i oduvijek je bio zanimljiv našim susjedima. Da je stoljećima bilo zanimljivo, zašto mislimo da ne bi bilo danas? Samo dobre i obučene oružane snage su jamac sigurnosti”, rekao je Ogorec. Međutim, ubedljivo najzategnutiji odnosi su sa Srbijom, au odnosu na nju imamo ono što se u teoriji zove „bezbednosna dilema“. „Ako vidiš komšiju da nosi pušku, možda ide u lov. Ako donese snajperista, pitaš se zašto. Ako donese mitraljez, to je signal za uzbunu. Tako je i među državama. Ako Srbija ima PZO sisteme – može da bude odbrana. Ali ako razvije raketne sisteme sa dometom od 150 kilometara, onda se pita koliko je to pitanje. logiku sigurnosne dileme“, ističe Ogorec.
