Poznati balističar i vukovarski branič Dubravko Gvozdanovićkoji na društvenim mrežama objavljuje seriju tekstova pod nazivom “Kos pogled s branitelja domovine”, osvrnuo se na nedavno otkriće posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja u Vukovaru.
U publikaciji pod nazivom ‘Mjera heroja’ Gvozdanović se dotakao medijskog praćenja nekolicine veterana, dok su ostali ostali u sjeni i zaboravljeni. “Nešto je duboko pogrešno u načinu na koji smo mi kao društvo odlučili mjeriti vrijednost žrtvovanja, hrabrosti i učešća u obrani Vukovara 1991. godine. Kao da se taj rat, najteži i najsvetiji među našima, pretvorio u svojevrsno takmičenje po principu ko je više metaka ispalio, ko je duže bio u logoru, ko je uništio više, a ko više tenkova, ko je bio pravi čin, pravi defanzivac.
I dok se ovako dijelimo, istina o Vukovaru sve više prećutkuje, a s njom i sjećanje na one koji su otišli bez pompe i naslova u medijima, a na kraju i bez zastava”, rekao je na početku, ističući da se najviše spominjalo to ime. Jean–Michel Nicolier dok “imena drugih poput Zorislava Gašparjedan od onih potpuno nepoznatih i zanemarenih branitelja koji su dali sve, prošli kroz zarobljeništvo, batine, poniženja, najgora mučenja i na kraju smrt”.
“Neće dobiti ni svoju ulicu, ni ime parka, a kamoli mosta… Vjerovatno se ni grudva zemlje na Sajmu neće zvati po njemu. Njega i velike većine drugih se niko ne seća, a gotovo sam siguran da im više-manje niko neće ni na sahrane doći. Osim nas, nekoliko, u principu, po današnjim kriterijima upotrebne vrijednosti i prijatelja, mi imamo kolege. drugovi, bar za javnost jer javnost ne koristi tu slavu i bol… za njih, a zaboga, za nas! rekao je Gvozdanović.
Born #OTD 🇫🇷 Jean-Michel Nicolier. Mogao je ostati u svom rodnom mjestu #France. Umjesto toga došao je da pomogne u oslobađanju #Croatia 🇭🇷 od #Jugoslavija. Uhvaćen u #Vukovar i na smrt pretučen od strane Srba u #Ovcaranjegovi ostaci se i dalje vode kao nestali. RIP heroj 🕯️ 🙏 #NeverForget pic.twitter.com/bsjR1MTE6v
— CroatianHeritageAssn (@croatiaheritage) 1. jula 2023
Poenta je izgubljena
“Ova nepravda nije samo u odnosu prema medijima, ona je duboko ukorijenjena u nama samima. Na način na koji mjerimo ko je veći heroj. Kao da postoji vaga za žrtvu. Kao da manje vrijedi onaj ko je ispalio 29 metaka od onog koji je ispalio 30. Kao da neko ko je uništio jedan tenk ne zaslužuje a ko je pogodio pet, ne zaslužuje isto poštovanje kao i ona u statistici. u odluci da ostanete kada ste mogli da odete, takvi kriterijumi rasturaju naše suborce, a posebno nas vukovare, i bacaju senku na sve što je Vukovar značio tada, a šta znači sada.
Svaka rečenica velike većine mojih saboraca i svjedoka tih događaja počinje sa ‘ja’, a premalo je onih koji još uvijek kažu ‘mi’. Iskreno, skoro da i ne postoje. U toj potrebi da se istakne sopstvena uloga, da se prisvoji djelić slave, izgubila se suština onoga što je ove ljude natjeralo da stanu rame uz rame, dijele municiju, hljeb, vodu i na kraju, prije svega, strah. Neki su postali simboli, čak i totemi, dok su drugi postali i ostali samo fusnote. “Neke jedinice su pretvorene u mitove, dok su druge, mnogo važnije u odbrani grada, prešutjele”, istakao je Gvozdanović.
Istakao je da “mladi, na osnovu iskrivljenog pogleda na obranu Vukovara i, primjerice, mita o HOS-u, isključivo nose majice sa simbolima HOS-a i uzvikuju ‘ZDS’, ne znajući da je poginulih policajaca, pripadnika MUP-a RH, bilo gotovo duplo više nego što je bilo pripadnika HOS-a ukupno”. “A koliko je bilo još neumornih branitelja koji su prvi stali pred tenkove prije nego što je HOS uopće došao u Vukovar?! I niko ne nosi njihova obilježja. Niko im se ne sjeća ni brojeva, a kamoli imena”, rekao je.
Danas su, pored Nicoliera, identifikovane još tri žrtve koje su ubijene na Ovčari.
Josip Batarelo (44) – pripadnik 204. brigade.
Zorislav Gašpar (20) – pripadnik 204. brigade.
Dragutin Štic (51) – hrvatski branič.Republika Hrvatska još uvijek traga za 1.740 žrtava iz Domovinskog rata.
Tuga. pic.twitter.com/kw4LcfXvzP— JK 🇭🇷 🇪🇺 🇨🇿 🇺🇦🇲🇪 (@CzechJk1991) 29. oktobar 2025
Bolne razmjere patnje preživjelih
“Sjeća se famoznog ZDS-a koji u to vrijeme i kasnije nije ni koristio niko, pa ni sami pripadnici HOS-a. Nastao je mit. I svi branitelji Vukovara, bez obzira kojoj jedinici pripadali, u tišini pokušavaju opravdati i dati legitimitet nečemu što nije bilo i nije još uvijek u upotrebi. Isto vrijedi i za mjesta borbe, dok je meta otpora Trpinjska za Lupžište, Trpinjska cesta, čitavo Sajmište Bogdanovci, Mitnica i drugi dijelovi Vukovara, a uostalom i naselje Borovo, kao i brojni drugi položaji ostaju u sjeni.
To je postalo toliko očito da me prije nekoliko godina tetka sa suzama u očima pitala: ‘Je li se moj Andrija uopće borio u Vukovaru?’ Nažalost, moj stric je umro na sajmu. I naravno, zbog toga je potpuno nepoznat javnosti. Možda bi bio heroj da je poginuo u istim okolnostima u drugoj ulici u drugom dijelu grada?! Ali kako to objasniti svojoj tetki koja svake godine na televiziji gleda iste likove iz iste ulice koji objašnjavaju događaje Vukovara kao da se obrana nije vodila nigdje drugdje, već isključivo u njihovoj jednoj jedinoj ulici?!?!”, pitao se.
Nezadovoljan je što se stvara utisak da se cijeli rat odvijao samo na jednom putu i da je samo jedna jedinica bila presudna u odbrani grada. “I među preživjelima u logoru pojavila se bolna ljestvica patnje, ko je bio duže, ko više patio, ko ima ‘duži staž’ logora. Kao da dužina zatvora određuje vrijednost života?! Ili zasluge u odbrani grada!?”, rekao je on i naglasio da je najružnije od svega što smo mi dozvolili sagledavanje. “Kao da predaja u okruženju, bez municije, bez hrane i bez lijekova, znači izdaju?!?”
Prava mera heroja
“Rat nije bio sportsko takmičenje. Vukovar nije bio teren za poređenja. Bio je to grad u kojem su ljudi ginuli jer su vjerovali da obrana grada ima smisla i da u konačnici odbrana Domovine vrijedi više od njih samih”, naglasio je Gvozdanović. „A danas, kada imena poput Zorislava Gašpara, pravog borca i heroja, tiho prolaze, a neki drugi postaju legende na naslovnim stranama, treba se zapitati, da li smo izgubili smisao za pravu meru heroja?
Nije heroj onaj koji je imao više metaka, držao ‘Motorolu’, imao viši deklarativni čin ili duži staž u logoru. Heroj je onaj koji je bio tu kada se lomila sudbina grada, države i zemlje. Onaj koji je, kada je sve nestajalo, ostao. I to je mjera koja bi trebala biti sveta. A sve ostalo je samo odraz sitnih ljudskih taština i gladi za priznanjem koja ne dolazi iz potrebe da se oda počast, već da se zgrabi komad slave. I zato smo danas, kada stojimo nad tihim grobovima onih kojih se više niko ne sjeća, dužni da vratimo barem jednu mjeru dostojanstva“, rekao je on.
Hvala Jean-Michelu, ali ne zaboravimo Zorislava, Josipa i Dragutina: Hvala i njima
On je istakao da se veličina heroja “oslikava u tlu pod našim nogama, u krstovima na Memorijalnom groblju i u svakom neizgovorenom imenu koje čeka da ga neko bar jednom izgovori naglas”. “To je jedino pravo mjerilo heroja. Zato, gospodo ili drugovi, zovite se kako hoćete, naučite se poniznosti, jer je to prvi korak ka istinskom uzdizanju i odavanju počasti onima koji su sve dali, a danas ih nema”, zaključio je Gvozdanović.
