Klinika za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split primila je po prvi put psihoterapeuta koji radi s pacijentima, članovima njihovih obitelji i medicinskim osobljem, kao dio multidisciplinarnog tima liječnika koji se bavi liječenjem onkoloških pacijenata.
Tanja Kuprešak je klinički psiholog i psihoterapeut i pruža psihološku podršku pacijentima koji se bore protiv raka. Ističe da onkološki bolesnici uglavnom imaju anksiozno-depresivnu simptomatologiju, pa terapija djeluje motivaciono, odnosno motivira pacijenta u trenucima kada ne pronađe načine zašto i kako da se bori protiv bolesti.
“Pacijenti se uglavnom boje smrti, ali strahuju i od povratka bolesti, metastaza, plaše se svoje djece i šta će biti s njima. Plaše se i nuspojava, ali strahuju i od rezultata redovnih pretraga”, kaže Kuprešak.
Psihološku pomoć traže starije žene, obično u 30-im i 40-im godinama, i stariji muškarci u 60-im godinama. Osim u ambulanti, psihoterapeutkinja vrlo često provodi terapiju i na bolničkom odjeljenju, gdje ide po potrebi i po pozivu. Pacijentima nastoji objasniti da je jako važno ne identificirati se sa svojom bolešću i da su oni mnogo više od bolesti i trenutne dijagnoze.
FOTO: Unsplash (ilustracija)
‘Pacijenti mi moraju dati pozitivne povratne informacije’
“Kažem im da se sa bolešću može dobro živjeti, da se ona može pobijediti i da zajedno možemo tražiti načine da se izborimo sa situacijom. Vrlo često se dešava da mi pacijenti moraju dati pozitivnu povratnu informaciju o mom radu s njima. Izražavaju zahvalnost za osjećaj olakšanja i novi pogled na poteškoće i pričaju o tome kako članovi porodice vide promjenu u njima. Da su oživjeli i mnogo puta dovode do toga da prestanu da rade. Neki ljudi su depresivni, a nakon razgovora vraćaju volju za životom“, dodaje Kuprešak.
“Pacijenti na samrti često imaju potrebu da ostave trag kroz kreativne vrijednosti, da nešto zapišu ili nacrtaju, a neki čak i izrađuju ručne radove. Vrlo često to poklanjaju osoblju i svojim najmilijima.” Pacijenti je često zamole da pomogne članovima porodice koji se takođe bore sa bolešću svojih najmilijih. “U ovakvim situacijama uglavnom se radi o određenim neriješenim porodičnim odnosima koje pacijent teško komunicira sam, pa traži da se to uradi uz vodstvo stručnjaka. Često su to ozljede iz prošlosti koje zahtijevaju i želju za oprostom, a ponekad su teme konkretni dogovori za budućnost”, kaže on.
“U određenim situacijama ima članova porodice koji teško podnose promjene kod pacijenta, posebno kada je riječ o raku mozga, koji karakterizira promjena ponašanja i ličnosti. Ne znaju kako se nositi s tim, a istovremeno su iscrpljeni, frustrirani i osjećaju krivicu”, kaže Kuprešak. Pacijenti uglavnom kažu da im psihološka podrška daje više snage da nastave i gura ih naprijed u najtežim trenucima života. Jedan od pacijenata Klinike Marija M. kaže da se dobro nosi sa bolešću, ali ne i njena porodica, pa je psihoterapeutu predložila da radi sa njima. To im je, kaže, pomoglo jer im je optimizam rastao sa svakim novim susretom.
FOTO: Pixabay (ilustracija)
‘To je rješenje za suočavanje s teškim trenucima u životu’
“Razgovor sa psihoterapeutom nije bauk, to je nešto što preporučujem svima, ne samo pacijentima. To je rješenje da se nosite sa teškim trenucima u životu. Neko vam ponudi rješenje i izlaz. To treba prihvatiti raširenih ruku”, kaže Marija. Kuprešak pruža i psihološku podršku zaposlenima Klinike. Ističe da je uvijek važno situaciju staviti u realan kontekst, što uključuje i spoznaju da je profesionalac zaista učinio sve što je mogao i da je normalno biti tužan kada pacijent umre.
Caritas je u akciju uključio Dinamo i Hajduk: Razveselili djecu u KBC-u Zagreb
Načelnik Klinike za onkologiju i radioterapiju, prof. Eduard Vrdoljak kaže da se trude da što više podignu nivo zdravstvene zaštite svojih pacijenata, a za multidisciplinarni pristup potrebni su specijalisti svih profila. Psiholozi i nutricionisti ključni su segment koji pomaže u održavanju zdravlja u izazovnim trenucima poput dijagnoze raka kada je značajnom dijelu populacije potrebna psihološka podrška, rekao je.
