Hrvatska ovih dana čeka da vidi šta će biti s vladajućom većinom. DP peva Josip Dabra to nije dobro sjelo lideru HSLS-a Darius Hrebak koji očekuje rekonstrukciju većine. O ovoj važnoj temi, ali i o zaštiti okoliša i gospodarenju otpadom, za Direktno je govorio Mirko Budiša, potpredsjednik HSLS-a i zamjenik direktora Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost.
Kakav je politički stav HSLS-a nakon afere s Josipom Dabrom i najave mogućeg izlaska iz vladajuće koalicije? Kako ocjenjujete realnost ovakvog scenarija i političke posljedice po stranku?
Glorifikacija Pavelić a ustaški pokret za HSLS je nedvosmislena i posljednja vrijednosna granica. Morali smo reagovati na takvo ponašanje jer liberalizam ne dozvoljava koketiranje s ekstremima ili relativiziranje totalitarizma. Rok od 30 dana nije ultimatum ili politička igra, već odgovoran i razuman okvir da se slučaj riješi bez destabilizacije države. Premijer je jasno osudio takvu retoriku, a sada očekujemo da to, jasno, nedvosmisleno i bez kalkulacija, učini i koalicioni partner iz čijih redova je došlo ovo apsolutno neprimjereno ponašanje. Mi smo u vladajućoj većini zbog stabilnosti, ekonomskog rasta, evropske orijentacije i politika koje se u velikoj mjeri poklapaju s našim programom. Stabilna vlada znači stabilno gospodarstvo i sigurnost investicija, a to je interes Hrvatske. Ali isto tako, ako se pokaže da nema spremnosti da se od strane Domovinskog pokreta jasno razgraniči prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja, HSLS će djelovati principijelno. Za nas su vrijednosti iznad mandata.
Koliko je, po Vašem mišljenju, realna radikalizacija političkog i društvenog prostora posljednjih mjeseci, uključujući dešavanja i polemike nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu?
Radikalizacija se ne dešava slučajno, mislim na desni i levi ideološki ekstrem podjednako. Neki politički akteri svjesno potiču podjele jer na tome grade svoju podršku. Zato se događaji poput koncerata Marka Perkovića Tompsona često pretvaraju u političke sukobe. Hrvatska je evropska država i javni prostor mora biti na tom nivou, bez podjela koje nas vraćaju. Neki poslanici ne shvaćaju svoju političku odgovornost. Koncert Marka Perkovića Thompsona? Ko sam ja da ljudima govorim koju muziku da slušaju? Kada bi se ovim rukovodili i oni koji imaju mnogo ozbiljnijeg posla od koncerata, svima bi nam bilo mnogo bolje.
Da li je podrška vladajućoj većini promijenila temeljne liberalne temelje stranke i kako to utiče na percepciju među biračima?
Apsolutno ne. HSLS je u vladajućoj većini jer su ključne javne politike, od poreskih olakšica, transparentnosti, digitalizacije, zelene tranzicije itd., u skladu s našim programskim osnovama. Učešće u vlasti nije kompromis identiteta, već način sprovođenja liberalne politike. Istovremeno, učešće u vlasti ne znači šutnju. Upravo suprotno, to znači odgovornost da se jasno kaže kada nešto izađe iz okvira prihvatljivog. To je razlika između populizma i političke dosljednosti.
Kakva je budućnost HSLS-a, koji je strateški pravac razvoja stranke u narednom periodu?
HSLS može biti pouzdano sidro političkog centra, mjesto razuma u vremenu kada se prečesto okreće krajnostima. Ne zanimaju nas populistička nadmetanja ili ideološke borbe koje dijele društvo. Zanimaju nas stabilnost, razvoj i konkretni rezultati. Vjerujemo da Hrvatska može i mora ići naprijed bez vraćanja desetljećima unatrag, pri čemu ne mislim na Domovinski rat koji je temelj naše zemlje, mislim na politike mnogo prije toga. Mislim da HSLS mora ostati dosljedan svojim vrijednostima i samo tako vidim strateški pravac razvoja stranke. Vjerujem da će i ovaj “politički potres” naći razum kod koalicionog partnera koji ga je izazvao i da ćemo nastaviti razvojni pravac Hrvatske.
FOTO: Nikša Stipaničev / CROPIX
Kakvo je stanje sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj i kako ocjenjujete provedbu nacionalnih strategija? Postoje li sredine koje značajno zaostaju i koji su ključni razlozi za to?
Napredak je vidljiv, ali tempo mora biti brži. Nacionalni okvir je postavljen, finansijski instrumenti postoje, ali implementacija zavisi od lokalnog nivoa. Politika otpada nije ideološko pitanje, već pitanje efikasnosti. Tamo gdje se odluke odgađaju iz političke pogodnosti, sistem stagnira.
Možete li konkretno komentirati situaciju u Zagrebu i Splitu kao urbanim područjima s najvećim izazovima u gospodarenju otpadom.
Veliki sistemi zahtevaju dugoročna, a ne trenutna rešenja. U Zagrebu je evidentno da Grad još uvijek nije dovoljno agilan u tranziciji prema održivom modelu. Problemi su složeni i dijelom naslijeđeni, ali to ne može biti trajno opravdanje. Potrebna je veća operativna efikasnost, brže odluke i jasniji plan. Veliki grad poput Zagreba mora biti lider, a ne primjer odugovlačenja, iako je napredak djelomično vidljiv u segmentu odvojenog prikupljanja. U Splitu je situacija nešto drugačija. Izgradnja županijskog centra u Lećevici kasni, a istovremeno je pri kraju i korisni kapacitet deponije Karepovac. Nažalost, Split ima još puno posla na poboljšanju sustava odvojenog prikupljanja, posebno takozvanog korisnog i reciklabilnog otpada, a situacija je tim izazovnija što je riječ o turističkoj destinaciji, gdje se količina otpada u ljetnim mjesecima povećava više nego dvostruko. Ono što je sigurno je da Split također mora ubrzati optimizaciju sustava kako bi se što više otpada recikliralo i što manje zbrinjavalo, što znači, posljedično, i organizacijski napredak u odnosu na trenutnu situaciju.
Koja je uloga i konkretni projekti Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost u rješavanju problema otpada i koji su ključni rezultati mandata?
Fond učestvuje u sufinansiranju svih projekata koji se odnose na upravljanje otpadom, što uključuje nabavku opreme i uređaja za sakupljanje i preradu otpada. Popravljamo i tzv. crne tačke od Sovjaka, do “Crnog brda” u Biljanama Donjim i Varaždinskoj bali. Trenutno su u tijeku pripreme za javnu nabavu za sanaciju lokacija u Gospiću, Poznanovcu, Samoboru, Pazinu i Solin-Kosici. Na lokaciji Kaštelanskog zaljeva obavljamo istražne radove kako bismo utvrdili način sanacije i osigurali potrebna sredstva. Uspostavili smo novi sistem u okviru posebnih kategorija otpada (ambalaža, baterije, vozila, elektronski i elektronski otpad, ulja…) Sufinansiramo uklanjanje divljih deponija kao i sprovođenje edukativnih aktivnosti u gradovima i opštinama. Pomažemo udruženjima civilnog društva u sufinansiranju njihovih projekata. Svu sanaciju odlagališta otpada sufinansira Fond, kao i nabavku komunalne opreme. Posebno apostrofiram strukturu novog sistema posebnih kategorija otpada, koji, uz odgovarajuće izazove, predstavlja uspješan primjer kružnog upravljanja otpadom.
FOTO: Lucija Ocko / CROPIX
Kako je Hrvatska pozicionirana u odnosu na zemlje Europske unije u području zaštite okoliša i gospodarenja otpadom te kakav je odnos odgovornosti između države, Fonda i jedinica lokalne samouprave?
Hrvatska ne usporava kada je u pitanju zaštita okoliša jer imamo razvijen sustav nadzora i kontrole za sve komponente okoliša. Fond pomaže u skladu sa svojim mogućnostima u sufinansiranju različitih projekata, koji uključuju biodiverzitet, ulaganje u nacionalne parkove, praćenje kvaliteta vazduha, zaštitu životne sredine itd. Što se tiče teme upravljanja otpadom, kao što sam rekao, ona predstavlja određeni izazov koji je sada visoko na listi prioriteta za rešavanje. Uloga Fonda je da omogući sufinansiranje projekata koji su neophodni za postizanje nacionalnih ciljeva upravljanja otpadom, a gradovi i općine moraju kreirati projekte kako bi bili uspješni aplikanti i ostvarili te ciljeve na državnom nivou. U tom smislu, uloga i odgovornost gradova i opština u oblasti upravljanja otpadom je ne samo pravno već i operativno ključna.
Koliko ste zadovoljni stepenom informisanosti i edukacije građana o odvajanju otpada i održivom ponašanju, i kako ocjenjujete, da li se teret odgovornosti prečesto prenosi na građane?
Odgovornost je na kraju na nama građanima. Edukacija je ključna jer doprinosi razvoju svijesti o pravilnom postupanju s otpadom i posljedicama ako to ne učinimo. Smatram da je najbolje ulagati u mlađe starosne grupe koje lako usvajaju navike, što je uslov da sistem bude uredan i funkcionalan. Što više odvajamo, to se više otpada reciklira, a to posljedično znači veću održivost u upravljanju resursima, manju potrošnju energije, manje emisije itd. Nažalost, dio otpada i dalje završava u prirodi ili u napuštenim fabričkim halama. One koji to urade treba strogo kazniti, jer se u suprotnom šalje pogrešna poruka koja bi bila “baciti, a država će to očistiti”. Zato je neophodna kombinacija edukacije i kažnjavanja kako bismo djelovali preventivno i uštedjeli milione eura koje sada moramo uložiti za sanaciju ovakvih lokacija.
Kako komentirate razvoj obnovljivih izvora energije, posebno solarnih i vjetroelektrana, te otpor pojedinih lokalnih zajednica i aktivističkih inicijativa?
Energetska tranzicija je neophodan i jednosmjeran proces koji nema alternativu ako želimo spriječiti ili barem ublažiti posljedice klimatskih promjena. Istovremeno, korištenje obnovljivih izvora energije u kombinaciji sa mjerama energetske efikasnosti ključna je oblast koju treba razvijati i podsticati. Pri svemu tome potrebno je proći odgovarajuće procedure koje dokazuju opravdanost izgradnje ovakvih energetskih objekata na određenom području. Otpor aktivista je vidljiv u svim segmentima, tako da tu ne vidim ništa novo. Često su takvi otpori nerazumni, ali dobro je da imamo mehanizam kontrole projekta od strane javnosti, posebno stručne javnosti, jer to zaista može pomoći da zamišljeni projekti budu bolji, sa manjim uticajem na ljude, životnu sredinu i prirodu.
Što kažete na iskorištavanje geotermalnog potencijala u Hrvatskoj i iskustvo Bjelovara kao primjer dobre prakse? Koje su mogućnosti daljeg razvoja tog energetskog segmenta?
Bjelovar pokazuje da geotermalna energija može biti moćan lokalni razvojni alat. Geotermalni projekti mogu postati jedna od najstabilnijih komponenti energetske tranzicije. Ja sam lično zagovornik upotrebe nuklearne energije. U svojoj suštini, on predstavlja jedan od najčistijih i najstabilnijih izvora energije, baš kao i geotermalna energija. Hrvatska također ima veliki hidrološki potencijal koji se može koristiti i za proizvodnju električne energije.
