Marš protiv fašizma na društvenim mrežama prokomentarisao je i popularni sveštenik Don Damir Stojić u postu pod naslovom “Apsurd antifašizma”.
“Odrastajući u Torontu, u našoj dragoj i pomalo opreznoj Kanadi, moram priznati da smo mi Kanađani često imali tihi kompleks inferiornosti prema Amerikancima. Čim bismo prešli granicu, misija bi počela: uvjeriti sve oko sebe da nismo Amerikanci. Kanadski identitet je tako, barem među nama klincima, bio sveden na: “američki” ponekad više sveden na: ‘Antiamerikanac’ Naravno, Kanada ima svoj identitet — i to je vrlo lijepo, uredno i pristojno (ponekad i previše pristojno) Ali priznajem, pomalo je tužno kada vaš identitet počiva na negaciji drugog.
Jučer su takozvani ‘marševi protiv fašizma’, odnosno povorke savremenih ‘antifašista’. Naravno, antifašizam zvuči moralno – ko bi mogao biti za fašizam? Problem je u samoj strukturi antifašizma: on nije vrijednost, već negacija. Ne nudi smisao, već samo uklanja ono što mu smeta. Antifašizam kao ‘vrijednost’ sličan je kafi bez kofeina ili bezalkoholnom pivu: postoji, ali se ne može ne zapitati – u čemu je poenta? A kada je jedini znak identiteta ‘anti’, onda više ni ne znaš ko si.
Nekada su se ljudi ponosno izjašnjavali za ono za šta žive: za istinu, za slobodu, za pravdu, za vrlinu, pa čak, ne daj Bože, za Boga i Otadžbinu. Danas je, međutim, mnogo modernije biti protiv nečega. U ovoj atmosferi se rađa i naš moderni moralni heroj: antifašista. On jako dobro zna šta mrzi, ali ne zna šta voli. On zna šta želi da sruši, ali ne zna šta želi da izgradi. Zamislite kuhara koji ponosno kaže: ‘Ne kuham lošu hranu!’ Tehnički je možda ispravno, ali nije baš inspirativno”, rekao je on i istakao da je to logika modernog antifašizma: GPS koji javlja samo “pogrešan pravac”.
FOTO: Luka Gerlanc / CROPIX
‘Slušate Thompson? Fašista i ustaša’
„I dok je svaka borba protiv istinskog zla hvale vrijedna, na ovakvim marševima se ponekad zapita: šta bi ovi ljudi da im jednog dana ponestane fašista? Vjerovatno bi morali izmišljati nove — jer bez protivnika njihova ideologija bi ostala kao megafon bez publike. U tome je najveći apsurd antifašizma: bez njih fašizam može postojati, bez fašista postoji samo ako postoji antifašist. gorivo, bez smisla — kao komarac bez tople krvi A ako nema dovoljno ‘fašista’, definiciju je lako rastegnuti.
Vjerujete li da je brak između muškarca i žene? Fašista. Da li branite slobodu govora? Fašista. Da li želite da zaštitite život od začeća? Fašista. Misliš da muškarac ne može biti žena. Fašista. Slušaš Thompson? Fašista i ustaša. Tako antifašizam postaje sistem koji se hrani stalnim pronalaženjem neprijatelja. U ime borbe protiv netolerancije rađa se nova netolerancija; u ime borbe protiv mržnje — nove mržnje, a to smo već vidjeli u istoriji.
Ironija je da jesu Staljin a režimi koji su izgradili totalitarne sisteme proglašeni su antifašističkim. Čak je i originalni naziv Berlinskog zida bio: ‘Antifašistički zaštitni zid’ — što dovoljno govori o elastičnosti i, budimo iskreni, akrobatskim sposobnostima tog termina. Pod plaštom ‘antifašizma’ podignut je zid visok nekoliko metara, dugačak 155 kilometara, opremljen karaulama, mitraljezima i minskim poljima. I navodno je sve ovo bilo radi zaštite”, napisao je popularni sveštenik.
“Ne živi se boreći se protiv, već boreći se za”
“Štititi koga? Od čega? Od svojih građana koji su — eto te fašističke sklonosti! — imali drskosti da žele da se slobodno kreću. U praksi, ‘antifašizam’ je značio da je ljudima bilo dozvoljeno da vole socijalizam, ali samo ako ne pokušavaju da ga napuste. Jer tada bi — logično — postali fašisti, pa ih je trebalo zadržati, a nema smisla da ta riječ ima zid, žica. uopšte.
Teološki gledano, ništa novo pod suncem. Zlo uvek oponaša dobro, ali bez Boga. Antifašizam želi pravdu bez istine, ljubav bez moralnih kriterijuma, dobro bez dobra. To je moral koji se hrani negacijom, a ne istinom. A čovjek koji živi samo protiv nečega postaje ispuhan balon — ne pita: Šta je istina?, već samo: Ko mi danas smeta?
Kristenasuprot tome, kaže: ‘Budite svjetlost svijeta.’ Svjetlost se ne stvara borbom protiv tame, već jednostavno sijanjem. Zato istinski otpor svakom zlu ne počinje negacijom, već afirmacijom: ljubavlju prema dobru, istini i ljepoti. Jer se ne živi boreći se protiv, već boreći se za”, rekao je.
FOTO: Ivo Ravlić / CROPIX
“Fašisti budućnosti će se zvati antifašistima”
“Naši ovdašnji tzv. antifašisti kažu da je ‘džin fašizma’ pušten iz flaše nakon Tompsonovog koncerta ovog ljeta. Stvarno? Ako je tako, očekivalo bi se da će nakon hipodroma zavladati teror nad svima koji su ‘drugačiji’. Ali – ništa. Umjesto toga, 500.000. Umjesto toga, 500.000 ljudi, slavlje, rodoljublje, rodoljublje, vjera, atmosfera bez jedne porodice, zajedništvo, ako je ovo ‘uspon fašizma’, onda su zaista pali kriterijumi.
Marševi su privukli pažnju lokalnih medija: Pogledajte koga spominju i što pišu o Hrvatskoj
Jedini pravi čin nasilja tih dana dogodio se izvan hipodroma, u prostoru Medike — i to od strane muškarca koji misli da je žena, a kojeg ti isti ‘antifašisti’ godinama slave kao ikonu ljevice. Još jučer smo među ‘antifašistima’ mogli vidjeti zastave i simbole pod kojima je napadnuta Hrvatska. Ironija je toliko debela da se može rezati nožem — i tu leži apsurd modernih tzv. antifašizma“, istakao je, a na kraju posta zaključio rečenicom Huey Longa iz 1936. godine, koja danas, kaže, zvuči proročanskije nego ikada: „Fašisti budućnosti zvat će se antifašisti“.
