Čileanski arhitekt hrvatskih korijena Smiljan Radićčiji često eksperimentalni projekti uključuju paviljon u obliku krofne u Londonu i restoran koji se drže ogromnim kamenim blokovima u Santiagu, proglašen je u četvrtak za dobitnika ovogodišnje Pritzkerove nagrade – nagrade koja se često naziva arhitektonskim ekvivalentom Nobelove nagrade.
Iako se na prvi pogled čini da su projekti 60-godišnjeg arhitekte nesigurno izgrađeni ili čak nedovršeni, žiri je istakao da njegove zgrade podižu ljude koji u njih uđu, nazivajući njegov rad “optimističnim i tiho radosnim”. Radić je tako postao peti latinoamerički arhitekt koji je osvojio ovu prestižnu nagradu u svojoj 47-godišnjoj istoriji. Nagrada je prvi put dodijeljena modernističkom pioniru Philip Johnson 1979. godine, a od tada su ga osvajala mnoga utjecajna imena struke, uključujući i pok. Zaha Hadid, Norman Foster i Rem Koolhaas. Posljednjih godina žiri sve više prepoznaje manje poznate arhitekte i one koji se bave manjim projektima ili društveno orijentiranom arhitekturom.
Unutar glavne sale sa 1.200 mjesta u Radićevom Teatro Regional del Bíobío u Concepcionu u Čileu, stroga čelična konstrukcija je ojačana prozirnom polikarbonatnom oblogom, prenosi CNN. Radićeva kancelarija, osnovana 1995. godine, realizovala je više od 60 projekata, uključujući stambene zgrade, kulturne prostore, nagrađivanu vinariju, pa čak i autobusku stanicu u Austriji. Iako je radio širom Amerike i Evrope, većina njegovih zgrada nalazi se u njegovoj rodnoj zemlji Čileu. Među najpoznatijim projektima je Teatro del Bíobío, centar izvođačkih umjetnosti u Concepcionu koji noću zrači toplom svjetlošću poput papirne lampe kroz svoju poluprozirnu fasadu. Radić je predvodio i savremeno proširenje Muzeja pretkolumbijske umjetnosti iz 18. stoljeća u Santiagu, koji se skladno uklopio u istorijsku zgradu.
Radić promišljeno spaja umjetne i prirodne materijale, pri čemu su njegove građevine često uklopljene u kameni teren ili kao da iz njega izrastaju. Krov njegovog poznatog restorana Mestizo u Santiagu podupiru ogromni nosivi kameni blokovi iz lokalnog kamenoloma, dok se njegova kuća Pite u obližnjem Papudu nalazi na litici koja je štiti od jakih vjetrova. Radić je stekao značajno međunarodno priznanje 2014. godine kada je postao jedan od najmlađih arhitekata pozvanih da dizajnira paviljon Serpentine u londonskom Kensington Gardensu. Ta godišnja provizija od galerija Serpentine smatra se jednim od najpoželjnijih priznanja u arhitekturi – prethodni primaoci su bili Frank Gehry, Oscar Niemeyer i Hadid – pa su mnogi smatrali Radića iznenađujućim izborom, uključujući i njega samog. “U to vrijeme bilo je veliko iznenađenje što sam ja izabran za izgradnju tog paviljona. Baš kao što je ova nagrada iznenađenje sada”, rekao je.
FOTO: Matija Djanješić / CROPIX
Inovativni dizajn
Njegov dizajn je također iznenadio: pozivao je posjetitelje u prsten od stakloplastike nalik na čahuru, postavljen na velike stijene koje su izgledale nasumično razbacane po travnjaku galerije. Pohvale koje je projekat dobio imale su veliki uticaj na njegovu karijeru. U godinama nakon toga završio je projekte u Hrvatskoj, Italiji i SAD-u, gdje je dizajnirao flagship dućan modne kuće Alexander McQueen u Miamiju. Takođe je dizajnirao inovativni paviljon na naduvavanje za Bijenale arhitekture u Čileu 2023., a trenutno radi na projektima u Velikoj Britaniji, Španiji, Švajcarskoj i Albaniji, uključujući kompleks stambenih tornjeva.
Ove godine navršava se deset godina otkako je postao njegov sunarodnik Alejandro Aravena postao je prvi Čileanac koji je osvojio Pritzkerovu nagradu. Radić kaže da je ovo ostvarenje imalo “veliki uticaj” na arhitekte u zemlji. “Mislim da je to stvorilo neku vrstu zajedničke ideje oko koje su se mnogi arhitekti osjećali dijelom iste globalne diskusije,” rekao je o Araveninoj pobjedi 2016. “Sada se možda ista stvar može ponoviti, nadam se.” Aravena, koji danas predsjedava žirijem Pritzkerove nagrade, uzvratio je pohvalama, ističući da Radić radi u “nemilosrdnim uslovima, sa ruba svijeta, sa praksom koja ima samo nekoliko saradnika”. U izjavi je pohvalio i njegovu “radikalnu originalnost” i sposobnost da “neočigledno učini očiglednim”.
FOTO: Biljana Gaurina / CROPIX
Vrijedna nagrada
Pritzkerovu nagradu, koju je osnovala porodica koja stoji iza lanca hotela Hyatt, finansira Hyatt Foundation i napravljena je po uzoru na Nobelovu nagradu. Organizatori su nakratko odgodili ovogodišnju objavu nakon što su dokumenti američkog Ministarstva pravde otkrili veze tadašnjeg izvršnog predsjednika Tom Pritzker sa osuđenim seksualnim prestupnikom Jeffrey Epstein i njegov kolega Ghislaine Maxwell. Iako nije optužen za zločin, Pritzker je prošlog mjeseca dao ostavku na mjesto u hotelskom lancu, priznajući da je “loše procijenio u održavanju kontakta” sa Epsteinom i Maxwellom. Organizatori nagrade rekli su da će se također “povući od stvari u vezi s nagradom” kako bi ona ostala fokusirana na arhitektonsku izvrsnost.
Upitan da li razmišlja o toj situaciji prilikom preuzimanja nagrade, Radić je rekao da je sastav žirija — u kojem su, pored Aravene, bili i dosadašnji laureati. Anne Lacaton i Kazuyo Sejimakao i sudija Vrhovnog suda SAD Stephen Breyer i dekan arhitektonske škole Yale Deborah Berke — garantuje integritet nagrade. “Arhitektura je moja opsesija više od 30 godina”, dodao je. “Još uvijek vjerujem da je arhitektura pozitivan čin i da Pritzkerova nagrada ostaje dio tog pozitivnog čina, uprkos okolnostima.” Uz nagradu, Radić će na svečanosti koja će biti održana kasnije ove godine dobiti novčanu sumu od 100.000 dolara i bronzanu medalju, prenosi Teleskop.
